Koch je uspio jednu jedinu večeru koja je trajala nekoliko sati raspisati u četrdeset šest poglavlja. Ono što je intrigantno je to da je od svakog lika napravio negativca, ali s različitih aspekata. Smjestivši radnju u samo jedan restoran, likove je opisivao onakvima kakvi doista jesu i iz perseptive pogleda sa strane, aludirajući na to da sve ono što vidimo ne mora biti tako i da se tajne mogu sakrivati duboko ispod osmjeha, tople riječi ili geste.
Iako su svi likovi dobili neku negativnu konotaciju, za sve ono loše što ih čini negativcima, uspio je pronaći moralno opravdanje da ublaži njihove loše postupke. Nakon čitanja postavit ćete si pitanje koliko daleko smo spremni ići da zaštitimo svoje voljene? Da li ljubav prema djetetu opravdava ono što prešutimo i sakrijemo od drugih?
Dva para nalazi se na večeri u restoranu u Amsterdamu. Svatko od njih ima petnaestogodišnjeg sina. Međutim, oni su učinili nešto nezamislivo grozno. Na večeri se serviralo jelo, ali svaki slijed hrane sadržavao je novi sloj istine. Istina je kipjela poput vulkana i za desert- iscurila kao lava kolač. Oba para iz petnih žila štite svoju djecu, prebacuju krivnju, traže argumente, iskrivljuju istinu dok se snimka nadzorne kamere vrti po svim vijestima u zemlji. S njihovom djecom. U užasu koji su počinili. Ali, samo oni znaju da se na snimkala nalaze baš njihova djeca. Nitko drugi...
Koch me je opet izuo iz cipela.
Add comment
Comments