Koliko je doista ljudi s dijagnozama koje im još nitko nije službeno dijagnisticirao? Ili su tako dobro satkane u čovjekovoj srži da postaju tihe i neprimjetne do te mjere da potpuno nestaju, te izlaze na površinu samo prilikom određenih vanjskih podražaja?
Koliko te dijagnoze utječu na okolinu i da li stvarno dijagnoza može stvoriti drugu dijagnozu, ali na osobama iz bliske okoline? Stvara li evidentni psihijatrijski slučaj drugi psihijatrijski slučaj ili dijagnoze leže u svakome od nas dok se jednog mračnog dana ne probude? I konačno, opravdava li cilj sredstvo? Da li je svaka osoba, uključujući i lječničku profesiju koja spašava živote, negdje u tmurnom kutku svoga uma sposobna nekoga lišiti života opravdavajući se onom "svakom po zaslugama"? Britko štivo, pa i više od toga.
Add comment
Comments