„Terapeuti vole misliti da imaju kontrolu. To ih čini zabavnima.”
Clarissa je empatična, savjesna i izrazito odgovorna — možda i previše. Smrt bivšeg pacijenta ostavila ju je s dubokim osjećajem krivnje, zbog čega stalno preispituje vlastite odluke i teško postavlja granice. Upravo zbog svojih slabih točaka poslatala je meta svoje nove pacijentice Ire, koja je u djetinjstvu seksualno zlostavljanja te je teško psihički bolesna. Ira nije samo pacijentica i duševni bolesnik, nego i britki, tihi i strpljivi serijski ubojica.
Baš poput leptira, Ira navodi Clarissu pomoću manipulacije da ju slijedi, ne znajući gdje će ju leptir odvesti. Ulazi u moralnu sivu zonu, empatiju bez oklopa, ali ne zato što je naivna, već zato jer je ranjiva; samoubojstvo njezina pacijenta kojeg nije uspjela spriječiti proganja je. Clarissa ne pomaže Iri samo zbog svoje profesije, nego jer želi iskupljenje, žeki potvrdu da još uvijek svoj posao radi kako treba i kroz svoj odnos s Irom, ona ne spašava samo nju, nego i sebe. Tako ranjiva, Clarissa je idealna Irina žrtva; laka je za manipulaciju, nepovjerljiva prema sebi i traži potvrdu da je još uvijek "ona prava". Ira nije tek antagonist romana Slijedi leptira — ona je ogledalo. Kroz nju autorica pokazuje da zlo ne mora biti glasno, kaotično ni očito. Ono može biti tiho, racionalno i strpljivo, baš onakvo kakva je Ira.
Add comment
Comments