"Psihološke sugestije. Navedeš publiku da gleda na pogrešno mjesto."
Joe Lynch živi jedan miran i normalan život sa svojim sinom i suprugom. Imaju svakodnevne obaveze obične obitelji; posao, kupovina, briga o sinu, večere i ostale stvari koje rade normalne obitelji. Uz sve to, njihov brak je skladan, pun ljubavi i poštovanja. Međutim, njihov kompletan život je laž, jer se iza paravana pozornice događa nešto što Joe ne vidi i ne čuje. Samo jedna ogrešna odluka Joea je dovela do toga da nesvjesno gurne stvari preko ruba i pokrene lavinu istine koja mu se dio po dio, dan po dan, obrušava na glavu.
Logan radi izvrsne zaplete. Slaže tajnu na tajnu poput prekrasne čokoladne torte, ali se ona prilikom rezanja raspada. Uvjerljiv je u lažima, manipulatorski daje lažne tragove čitatelju koji ga navode na krivu osobu, dakle, koristi psihološku sugestiju u samom načinu pisanja. Njegovo "prešućivanje" paralelene radnje ostavlja čitatelja da se sam snalazi samo s onim što je ponudio, baš poput vrsnog mađioničara, do samog kraja knjige. Rekla bih čak da je na djelovima gdje je kratko i opisao paralelnu radnju koristio upravo laži, i to one sive, koje nisu ni strašne, niti su ovdje radi "mira u kući". Doslnovno, ovaj autor izvrsno laže. Ostala sam iznenađena raspletom. Logan me uspješno prevario i čestitam mu na tome, teško je prevariti čitatelja čiji je omiljeni žanr triler na ovako maestralan način. Odlučila sam da će mi još nekoliko njegovih naslova sigurno biti na popisu za ovu godinu. Laže li Logan tako i u ostalim djelima? Uostalom, T.M. Logan; koje mu je pravo ime?
Add comment
Comments