Dugo sam rastezala ovu knjigu, skoro mjesec dana, ali ne zato što je dosadna, nego zato što je fantastična.
Knjiga se danima vrtjela na društvenim mrežama i jednostavno sam je morala imati; šest autora treba napisati kraj posljednje knjige planetarno poznatog pisca krimića na izoliranom privatnom otoku jer je on preminuo tragičnom smrću, a nije završio svoju posljednju knjigu. To je bilo sasvim dovoljno da me kupi. I nisam požalila.
Kraj se piše sam jedna je od onih knjiga u kojima se kockice slože tek na kraju, a radnja rasplete zavidnom dinamikom. Upravo je to ono što najviše volim kod trilera; prvi dio knjige uvod je u sve ono što će se na kraju rasplamsati. Događa se nešto ili gotovo ništa, čitatelj čeka, analizira i osluškuje. Pomalo se pitate gdje su ti elementi trilera. Zato misterije ne nedostaje ni na jednoj stranici. Na svaki dijalog čitatelj pomisli: "Evo nas, krećemo", ali onda se radnja prebaci negdje dalje i tako se taj obrazac ponavlja, što čitatelja tjera da nastavi čitati, iako se gotovo do polovice knjige tek upoznajemo s likovima. Taj prvi dio poprilično je bitan; psihološki prikazi likova doista su detaljni i duboki, stoga ćete teško složiti kockice raspleta ako ne upijete njihove karakteristike. Takvim načinom pisanja autorice su doista postigle da kraj bude, ni više ni manje, nego bombastičan.
Radnja se događa na jednom privatnom otoku, u tajanstvenom dvorcu, što cijelom romanu daje onaj surov, maglovit nordijski noir ugođaj. Autorice su pazile na detalje; nećete nigdje naići na dio u kojem je nešto nerealno ili skicirano. Događaji tijekom čitanja ožive i postanu stvarni. Sve što se događa u ovoj knjizi moglo bi se dogoditi bilo gdje na svijetu, dakle autorice su roman prožele realističnom fikcijom. Osobno volim kada autor pazi na vremenski tijek, forenzičke detalje i kada sve to pomiješa s ranama koje likovi nose. Nećete se pitati zašto jednostavno nije pobjegao ili zašto nije reagirao brže. Ovdje svako "zašto" ima svoje razborito "zato". Također, sjajno su uklopile retrospekciju, objašnjavajući čitatelju postupke likova, dozirano taman toliko da fokus ostane na glavnoj radnji, a da pritom sve bude kristalno jasno.
U ovoj knjizi vrijedi ona: um caruje, snaga klade valja. Oštroumnost svakog lika fenomenalna je, ali kod svakoga na svoj način. Ono što vas dočeka na kraju romana doista je rasplet dostojan jednog fantastičnog trilera.
Ako bismo zagrebli malo dublje, autorice su jednu naizgled slatku i dobroćudnu temu obavile velom mraka i misterije. Autori, knjige i izdavaštvo našli su se usred mračne oluje događaja koju je na prvi pogled gotovo nemoguće povezati s književnošću.
Jesu li uspjeli napisati završetak koji bi zadovoljio apetite planetarno popularnog autora da je ostao živ? I kako taj završetak zapravo izgleda? Biste li ga vi napisali na isti način?
Ako volite trilere, stavite ovaj roman na svoju TBR listu ovoga ljeta. Obavezno.
Add comment
Comments