“Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje.”
Politika. Gdje god se ona umiješa, sigurno će nešto poći po krivu. Inače, politički triler nije nešto što bih svjesno izabrala, ali sam svjesno izabrala Hedla. Stil pisanja je jasan i jednostavan, radnja dovoljno zamršena i mistična, vuče na daljnje čitanje, a knjiga se čita brzo, no politički triler jednostavno nije moj stil. Ne mogu reći da knjiga ima dosadne dijelove niti da mi se nije svidjela, ali tema me nije impresionirala.
Unatoč tome, knjiga mi se svidjela zato što nas je Hedl provozao Osijekom i dočarao osječki mentalitet. Dijalozi između političara sjajni su, opori i tajnoviti, baš kakvi i jesu u stvarnosti. Opisivanje strašnih zločina u malom slavonskom gradu, misterij i zamršene priče u elitnim krugovima dodatno pojačavaju atmosferu romana. Osijek je, kao takav, mali grad — sve se sazna i istina na kraju ispliva na površinu.
Novinar po zanimanju, Hedl koristi strog i ozbiljan stil. Policija, novinari i politika — pun pogodak za kriminalistički triler, bez greške. Četvrti dio koji je ubacio kako bi nam dočarao nemilosrdnost politike prikazuje neempatiju prema najranjivijem dijelu pučanstva. Hedl je potvrdio da politika može sve, da novac vrti gdje burgija neće i da moćnik uvijek ostaje moćnik. Barem do jednom...
Izborna šutnja prvi je roman u trilogiji, a slijede ga Ispovjedna tajna i Kijevska piletina. Iako planiram dovršiti trilogiju, željela bih najprije pročitati Matiju. Možda ponovno neće biti po mom ukusu, ali Hedl me kupio — možemo nastaviti putovati zajedno.
Add comment
Comments